|
|
|
ned - 21.03.2010wee 3weee ljudovi moji pet - 19.03.2010!!!Joj, sutra natjecanje iz prve pomoći...nadam se da čemo bit među prvih 10 dai Bože...dns moramo štrebati humane vrednote....Dora & Sara & Tina & Anamarija & Magdalena..... čet - 18.03.2010weee...u subotu natjecanje prve pomoćiwee dns imam sam tri sata ... jer je u subotu je natjecanje iz prve pomoći sam se nadam da čemo bit među prvih 10 Da bar ...držite nam fige sub - 13.03.2010I.dio
.Želje za osvetom I. - Cura kao i druge Svi me nazivaju štrebericom, a ja se sama pitam zašto? Zato što mi je stalo do moje budučnosti ili zato što su ljubomorni na moje ocjene? Pa ja uopče ne učim cijele dane, učim kada moram, kada znam da mi treba da postanem netko tko će imati posao kojim se može ponositi i kojim će osigurati si sredstvo za život. Svaki dan se osječam da me cijeli svijet mrzi,da sam pala s Marsa tj.da jednostavno nisam za ovaj Svijet,da se osječam izgubljeno i ne voljeno. Opet se tako osječam i ako imam sve što god hoću, pitate se kako se tako čovjek koji ima sve može osječati. Može a da drugi to ne shvate i to ne razumiju. Osječam se kao na početku Pepeljuge, zarobljene u svojoj kući ali u ovom slučaju s mamom, tatom i bratom. Svaki dan jedva čekam da odrastem, završim školu, nađem posao... Gledam ostale djevojke koje uživaju u pažnji bliskih osoba, svaki sat razmišljam hoće li mene zavoljeti neka osoba,hoće li me tako čvrsto zagrliti i ne puštati...Ah, da mi sada ući u budućnost i to vidjeti kako se događa,cijeli moj sadašnji život bi se okrenuo, cijenila bi svaku sitnicu koja se događa...Ah,da bar mogu to vidjeti... Zašto ljudi ne shvačaju da sam cura kao i sve druge,da nisam samo osoba koja po cijele dane ući...jednostavno želim da me gledaju kao osobu kao i druge,ne štrebericu nego kao običnu djevojku....Zar je to tako teško?.?.? II. - Kraj školske godine Evo konačno je došao i taj dan...kao i svaki učenik i ja se veselim ali u sebi, u duši kako to drugi ne bi vidjeli. U školi je sve bilo super, razgovarali smo s razrednicom, častili se, družili i smijali.Svi ostali su se smijali osim mene jer ako vide da sam nasmijana ne bih htjela da se razočaraju i priznaju da su bili u krivo... Konačno je završio ovaj dan...Razmišljam kako bih voljela otići negdje na more ali sama bez ikoga, uživati u zalasku sunca i u miru. Probudio me mamin glas:>>Želiš li ići s nekom agencijom na more,ako želiš moraš se brzo spremiti jer autobus kreće u 13:00 h?<< Naravno da sam pristala,samo da se maknem iz ovoga grada i kvarta. III. -Put i dolazak u Rijeku U zadnji čas sam uletila u autobus,svi su me u čudu gledali a voditeljica me predstavila. Sjela sam kraj neke cure Ivane, počele smo pričati i dobro smo se skompale. Inače u busu nas je bilo 25. Od tih 25/20 su me gledali u čudu a ostalih 3 su spavali, ne znam po čemu sam im bila zanimljiva valjda zato što sam bila nova. Prije dolaska u Rijeku stali smo kako bi nešto pojeli i udisali svježeg zraka. Od jedamput su meni i Ivani došle neke cure, zvale su se Sandra, Matea i Kristina rekle su mi kako se nadaju da ću se uklopiti i postati jedna od njih a zatim su otišle. Pitala sam o čemu one govore i Ivana je rekla da su umišljene i ako netko ne postane kao one da će se svim snagama boriti da im zagorčaju ljeto.Odmah sam znala da ovo ljeto neće dobro započeti. Kada smo došli u hotel, odmah smo potrčali da zauzmemo sobe. Odabrala sam sobu koja je meni imala najljepši pogled, gledala je točno na more. U sobi smo bile ja i Ivana hvala Bogu same jer smo imale svoj mir. Kada smo se smjestili u sobe, voditeljica nas je pozvala na večeru. IV. -Prvi tjedan u Rijeci Probudile smo se u 8.00 h, ustale,umile ,obukle i krenule na doručak. Poslije doručka kupale smo se i šetale po rivi. One tri ;buntovnice; samo su nas čudno gledale i smišljale kako da nas osramote. Poslije ručka smo se odmarali u sobama. Poslije podne smo se kupale a Mateja,Kristina i Sandra su nam sakrile ručnike i tako je naš pravi ;rat; počeo. Svake večeri na rivi je bio disko. Kako je Sandra stajala blizu stola s pićem, točila sam colu i okrenula se a cola se prosula točno po njezinoj majci. Svi su se počeli smijati a ona je otrčala u WC. Malo mi je bilo žao ali jedino tako sam je mogla naučiti da se nikome ne osvečuje jer nisu kao one. Poslije diska svako je krenuo u svoju sobu. U sobi smo Ivana i ja crkavale od smijeha, meni se nije spavalo pa sam odlučila prošetati rivom... Šetajući rivom imala sam svoj mir, odjednom mi se netko obrati:- Nije lijepo to što si napravila, tko si ti uopće da se miješaš? – Okrenula sam se a vjetarac mi je nosio kosu, titrala je na vjetru. Odgovorila sam mu: - Tko sam ja da se miješam?Samo joj želim pokazati da ne ovisi sve o odjeći, da se ne smije osvetiti djevojkam koje nisu kao one. U ostalom šta to tebe briga?- On me u čudu pogleda:-Briga me, i te kako me briga!- Primio me za ruku i zaprijetio da pustim Sandru na miru, otrgnula sam se a on se nasmijao i otišao. Ostala sam zatečena nekoliko minuta a onda sam krenula prema sobi. Cijeli noć nisam mogla zaspati, razmišljala sam tko je bio taj tip... Drugo jutroprobudila sam se sva u strahu, tko zna šta je taj čovjek spreman učiniti. Sve sam to ispričala Ivana a ona mi je rekla da je to Emanuel. Dečko bogatog poduzetnika kojeg otac ne voli. Kaže da je zaljubljen u Sandru još od 1.srednje al da ga ona ne ferma ni 5 posto i ako je i ona malo zagrijana u njega ali ga iskorištava. Čuvši to malo sam se smirila al opet ne toliko. Pogotovo što mi je fantastični trio još više osvečivao. Stalno su radile spačke,one i Emanuel htjele su me izbaciti s ljetovanja...krađa novčanika,skrivanje stvari itd. Bilo mi je dosta svega,odlučila sam se tako osvetiti makar me izbacili iz ljetovališta...Zabava tek sat počinje!.... V. -Iznenađenje Već sam u ovom kampu 1.dana još samo 2.mjeseca i vračamo se kući. A ono za osvetu doći će danas na svoje ali naveče. Op et mi je Emanuel prijetio ali samo sam se smijala njemu je to bilo čudno ali nije ništa posumnjo.Došlo vrijeme za osvetu...naveče kada su svi zaspali uvukla sam se u sobu od cura prvo sam im odjeću svu odrezala na čudne djelove a onda sam iznad vrata postavila hladnu vodu za otvorenje vrata...i ono najbolje namazala im krevet kečapom..hahaha... A Emanuel on je posebna priča .Njemu sam sakrila svu odjeću,našminkala ga i postavila jutarnje osvježenje.Konačno sam u krevetu mogla zaspat mirne duše...hahaha U jutro digla sam se sretno i iznenađujeće ranije od svih. O mojoj osveti Ivana nije znala ništa pa me samo čudno gledala. Odjedamput se čula vika a ja sam se samo smijala.Sandra, Kristina i Matea dolazile su dole mokre,sve crvene i da stvar bude gora sve u rupicama...pucale su od ljutnje...svi su se smijali. A onda je dolazio Emanuel sav mokar,ljut i u boksericama a nije ni primjetio da je i našminkan. Čak su mu i zubi bili crveni od ruža...svi su se smijali ali oni su pucali od ljutnje i samo me ljuto pogledavali. VI. -Tulum Prošlo je 2.tjedna od one moje osvete, a nisu se još osvetili,znam da nešto smišljaju ali šta? Došla sam na ideju da napravimo maskirani tulum iznenađujuće svi su pristali na to, pa čak i Emanuel, Sandra,Kristina i Matea. Tulum je bio u klubu Rila. Svi smo se zamaskirali a ja sam bila moska vila.Imala sam plavu kratku lepršavu haljinu i cvjetić u kosi. Na tulumu je sve bilo super,plesali smo smijali se zabavljali smo se.Odjednom me Emanuel pozvao da se napio i da mu je zlo,odveo me u neko sklonište. Počeo mi je ljubit vrat a ja sam ga snažno odgurnula.Nakraju nije ni bio pijan. Opet me jako zagrlio i reko:Znam da ti se sviđam. I ti se meni...onda me poljubio a nije ni završio rečenicu. Samo sam stajala i nisam vjerovala. Onda se odmaknuo i nije vjerovao da je to rekao nego je samo htio me silovati. Pobjegla sam u hotelsku sobu sva uzrujana i nisam vjerovala da se to dogodilo. Konačno sam preživjela noć,odmah sam se spustila na rivu i gledala izlazak sunca.Odjednom čujem nečiji glas;- I ti ne možeš spavat?- Bio je to Emanuel.Nisam mu mogla odgovoriti,nisam ni htjela. Kako sam mogla spavati nakon onog jučer? - Gle ono juče nisam mislio, htio sam ti se samo osvetiti ali to mi se odbilo od glave.Sorry!-rekao je - Sorry,sorry počela sam ga udarat htio si mi se osvetiti tako da me siluješ, ti si stvarno dijete!- - Istina,ponašao sam se kao dijete ali odbilo mi je u glavu- - Kako da znam da me opet ne lažeš,da nije i ovo osveta?- - Zato jer nije- polako mi se približavao suze su same počele teći od sebe Zagrlio me,nisam se opirala, zajedno smo gledali zalazak sunca.Zatim sam rekla da moram ići...otišla sam u sobu,legla na krevet i razmišljala o tome što mi je rekao Emanuel rekao. II.dio
VII. -Zaljubljenost? Iz sobe nisam izlazila 3 dana poneki su se pitali jesam li uopće u hotelu.Cijela tri dana razmišljala sam o mojim osjećajima prema Emanuelu. U iznenađeno vrijeme oko 11 kada su svi na plaži stigla mi je poruka: Znam da me ne želiš vidjeti,ali nemoj zbog mene biti zatvorena u sobi, ako treba nestat ću s ljetovanja.Čekam te u 11:30h na klupici u šumici.Emanuel To je pisalo u poruci i odlučila sam se naći s njim. Bila sam toliko iznenađena da nisam znala šta da obućem.Odlučila sam obući bijelu majcu na bratele,traperice i najkice. Imala sam dio kose zakopčan na kopču. Polako sam se zaputila prema dogovorenom mjestu.. Došla sam na dogovoreno mjesto vidjela sam nekog muškarca okrenutog leđima,bio je to Emanuel. Imao je bijelu košulju i traperice.Kada se okrenuo njegove plave oči su se sjajile. -Drago mi je što si došla- rekao je -I meni - odgovorila sam -Želiš li da odem iz Rijeke?- -Ne, želim da ostaneš – u tom sam trenutku mu prišla i pogledala ga u oči -A šta onda želiš?- -Pa želim da me poljubiš- -A da otkad to? – -Pa hočeš ili nečeš?-pitala sam -Prosudi sama- tada prišao je i njegove usne su dotakle moje Bio je to moj prvi pravi poljubac. -Jesi li zadovoljna?- našalio se - Nisam, ali nudim ti još jednu šansu- - Hahaha, a ti bi još?- Sjeli smo na klupicu i tako se još malo ljubili.Naslonila sam glavu na njegovo rame. I rekao: - Mislim da sam zaljubljen- i pogledao me - U koga, u Sandru?- rastužila mi se faca - Ne,Ludice u tebe?- snažno me zagrlio Tako je prolazio svaki naš susret bili smo nerazdvojni, zaljubljeni,stalno smo se ljubili i smijali ali netko je bio ljubomoran na nas-Sandra. Žalila je što ona nije na mojem mjestu. Znali smo da je ljubomorna jer nas je čudno gledala ali bili smo sretni i uživali smo u zajedničkim trenucima. VIII. - Srušeni svijet Emanuel i ja u svakom trenutku smo bili zajedno. Dogovorili smo se da čemo se naći na našem mjestu u 20:00h. U 19 sam se počela spremati, obukla sam roza kratku haljinicu i bijele cipele na petu. Bila sam ljepša nego ikad. Bilo je 19:50 kada sam krenula prema dogovorenom mjestu. Ulazeći u šumicu čula sam glasove, muške i ženske. Vidjela sam dvoje ljudi da se ljube, stala sam iza drveta – bili su to Emanuel i Sandra. Kada sam to shvatila, s oka su mi počele suziti suze. Toliko sam bila zaljubljena u njega da nisam mogla podnjet bol koju mi je nanio. Odmah sam spakirala svoje stvari, nazvala tatu da dođe po meni na vlak.Rekla sam im da ne pitaju zašto,niti nisu. IX. -Povratak kući Kući sam išla vlakom, nisam mogla izdržati još1 i pol kako od mene rade budalo. Jedino mi je žao što neću više vidjet Ivanu. Cijelim putem lila sam suze ali ne zbog toga što mi je napravio nego što sam mu povjerovala. Odlučila sam da više ni jednom dečku to neću priuštiti. Konačan dolazak kući,svi su me počeli grliti a meni nije bilo do ničega otišla sam u svoju sobu. Nakon tri provedena dana u sobi bilo mi je dosta,odlučila sam otići prošetati se Maksimirom. Bila sam u zoološkom vrtu, uživala sam u svakom pogledu na životinje.Da,da iako sama!! Vrativši se iz maksimira sretna i zadovoljna,čula sam nečiji poznat glas,nisam se mogla sjetiti koji. Bio je to Emanuel. Nije mu bilo jasno zašto sam samo tako nestala? Mislio je da ču mu se obradovati ali nisam pitala sam ga samo: -Šta ovdje radiš? Što hočeš? – -Mislio sam da će ti biti drago što me vidiš.- -E pa krivo si mislio- - Samo želim razgovarati- -E pa ja ne želim- Toga časa otišla sam u sobu,i sjela pokraj kreveta suze su krenule samo od sebe.Ušao je i on u moju sobu i zagrlio me, rekla sam mu: - Šta me grliš?Gdje ti je sad Sandra?- - O čemu ti pričaš?- - O čemu pričam? O sastanku u šumici ali sa Sandrom- - Pa ti si meni poslala poruku da se nađemo a došla je Sandra- - Ne,ti si meni poslao poruku- - Nisam- - Al opet prevario si me- - Nisam to me Sandra poljubila ali ja sam je odbio- - Kako si je odbio kada sam ja vidla da ste se poljubili- - Pa da si ostala možda bi to i vidjela, zar stvarno misliš da te mogu prevariti? Da nakon toga mogu doć ovamo?- - Pa ne ali opet kada sam ono vidjela nisam znala šta da mislim- Polako mi se približavao: - Ej,ne bih te nikad prevario,volim te više nego ikog. Jesi čula? Zagrlio me i stisnuo svom snagom. Odgovorila sam mu: -Jesam- Tada me je poljubio opet sam osjetila onu toplinu i iskrenost. Emanuel mi je opet pružio onaj osječaj sigurnosti, shvatila sam da je samo Sandra nas htjela razdvojiti. Odlučili smo da više nikome nečemo dati da nas rastavi. Pitao me kako čemo se nalaziti. Rekla sam mu da ne znam da čemo se dogovoriti kasnije, da samo želim da me grli i ljubi. Zatim se sjetio da ima nešto za mene. Rekao mi je da zažmirim, podigao mi je kosu,osjetila sam dodir njegovih ruku i sva se naježila stavio mi je lančić oko vrata s privjeskom dva srca. Rekao je da kad sam tužna pogledam u njega i sjetim se koliko me voli...oči su mi bile pune suza,u mome oko je bilo više od tisuće suza ali samo je jedna krenula da teće...pitao me je zašto plačem, a ja sam mu rekla da nitko nikad ovo nije napravio za mene. Poljubio me je i rekao: -Niti ne želim da itko drugi to čini za tebe,želim da budeš samo moja- Nisam mogla išta da kažem a on me poljubio...Nisam mogla vjerovati da je razmaženog,iritantnog balavca zamijenio predivan i romantičan čovjek....!!!...Izgleda da ljubav može promjeniti čovjeka... X. -Iznenadno putovanje Emanuel je došao po mene i rekao da još ima iznenađenja za mene, nisam mogla biti veselija. Došao je limuzinom po mene, nije mi htio reći kamo idemo. Konačno smo stigli, izašla sam iz limuzine ugledala mjesto puno aviona,rekao je da me želi odvesti na jedno mjesto. Čudno,pristala sam,ja osoba koja se boji aviona ali to me nije iznenadilo,uz Emanuela osječala sam se sigurno i nisam osječala strah. -Idemo- pitao me -Kamo? Moraš da mi kažeš, užasno sam znatiželjna.Daj mi reci ili ću ti cijelo vrijeme dosađivati.- - Neću, mislim da to mogu izdržati- nasmijao se krenuli smo prema avionu. Letimo već 3 sata a ja Emanuelu dosađivam,rekao mi je da se strpim još malo. Nisam se mogla suzdržati: - A daj mi reci- - Vidim da si imala pravo kada si rekla da češ biti dosadna.Pogledaj kroz prozor Pogledala sam,vidjela sampoznati Alfredov toranj, doveo me u Pariz, grad zaljubljenih. Bila sam tako iznenađena da nisam mogla progovoriti niti jednu riječ. - I šta kažeš?- Cijelo vrijeme sam šutila nisam mogla doći do riječi. Konačno sam izašla iz aviona, pitala sam --Što imaš u planu?- - A što bih ti voljela?- - Pa čula sam da je ovdje najbolja pizza pa...- - A ti si meni gladna! A taman sam i ja postao. Hočemo li?- I tako smo se šetali, pričali i jeli pizzu. I uistinu pizza je bila najbolja koju sam ikada jela. Šetajući gradom,imali smo prekrasan pogled na toranj.Bio je osvjetljen svjetlom,predivno se vidio,mislim da znam zašto ovaj grad zovu zaljubljenim. Počelo mi se zjevati,pogledala sam na sat bilo je pola dvanaest, ajme a smijem biti do 12 vani,počela sam šiziti. - Sorry,zaboravio sam ti reći da sam rekao tvojoj mami gdje idemo,i ona je pristala - -Moja mama je pristala- iznenadila sam se -Hočeš li ostati sa mnom u Parizu još tjedan dana?- -Tjedan dana s tobom, na samo naravno da hoću. Još pitaš?- I tako smo zagrljeni krenuli prema hotelu... Rekla sam mu da se bojim spavati sama u krevetu u nepoznatoj zemlji, i on je rekao da će on biti sa mnom u sobi....ne brinite,ništa takvo, kako vi mislite se ne bude desilo.... Bila sam toliko umorna da se nisam mogla ni istuširati nego sam brzo oprala zube,i uskočila u krevet. Emanuel je nešto pričao ali ga nisam slušala jer sam odmah zaspala...osjetila sam kako me netko pokriva plahtom i daje poljubac u čelo ali nisam mogla pogledati, nastavila sam sniti snove. XI. - Pariz Probudila me svjetlost koja je dopirala iz vana, pogledala sam susjednu stranu kreveta. Bila je uredno složena,a na jastuku je pisalo: Dobro jutro, Nadam se da si se naspavala. Obuci ono što nađeš u kutiji. Čekam te u predvorju. P.S. Ne žuri! Odmah sam potrčala do kutije s crvenom mašnom, otvorila sam je unutra je bila bijela kratka haljinica do koljena a s njom i biserna narukvica. Brzo sam se istuširala, obukla haljinu ,podigla kosu u špangu našminkala oči i usta s onim što sam imala u torbi. Sišla sam u predvorje, na recepciji me čekao Emanuel bio je okrenut leđima ali kada me vidio nije mogao suspregnuti osmijeh i ja sam se njemu smiješila. -Izgledaš predivno- -Hvala za haljinu nisi trebao ali nisam ja takva meni su dovoljne i sitnice, ne trebaš trošiti novce na mene.- - Ali ja to želim,jesi li spremna za polazak? Pitao je- Krenuli smo,obišli smo sve znamenitosti i parkove,uživali smo u svojem društvu. Bilo je oko 6 sati popodne,vratili smo se u hotel. Hotelska soba je začuđeno bila otvorena, ušla sam a unutra je bio neki gospodin okrenut leđima, okrenuo se i rekao Emanuelu (bio je kod vrata) da namjerno želi zagorčati njegovu politiku - Ne, tata nije tako- - Šuti nego kako? Što radiš s ovom ovdje kad bi trebao biti sa Sandrom? Znaš da smo njezin tata i ja prijatelji- - Ali tata ja nju...- u tom trenutku je Emanuelov tata udario šakom Emanuela i on je pao na pod. Počela sam plakati,spustila sam se Emanuelu ali je njegov tata i mene htio udariti ali ga je Emanuel primio za ruku: -Tata,nisam znao da si takav slabić da ideš udarat žene?- Njegov tata je imao ljutu facu punu mržnje ali je na svu sreću otišao iz sobe. Ja sam plakala a Emanuel me zaglio: -Oprosti što zbog mene ovo doživjela, shvatiču ako ne želiš biti sa mnom- -Nisi ti kriv a u ostalom nebi te mogla sada ostavit samog. Želim da sa mnom pođeš za Hrvatsku- Na to je on samo klimnuo glavom i pogledao u pod... Odlazak u Zagreb je bio tih i nevoljan, cijelim putem nismo progovorili ni riječi. Odjedanput mi je rekao: -Žao mi je što sam ti upropastio vikend- -Nisi- primila sam ga za ruku i pitala: -Je li on stalno takav?- -Pa pošto ga obično ne viđam ni ne poznajem vlastitog oca- vidla sam da su mu suze navrle na oči,brzo je okrenuo glavu. Zatim su se i meni oči zasuzile. XII. -Zagreb, Zagreb Vratili smo se u Zagreb, rekla sam mu da ako hoće može ostati kod mene. Odgovorio je: -Mislim da bi to bilo previše- -Ej, ne želim da ti se nešto dogodi- - Ma neće, vjeruj mi. Sutra se čujemo- Okrenuo se leđima i otišao pognute glave. Ušla sam u kuću... I tras mi dento a ka...počeo mi je pjevati mobitel,vidjela sam ko zove bio je Emanuel. Odmah sam se javila: -Molim- Odmah je shvatio da sam spavala. -Jutro spavalice, kada si jučer zaspala?- bio je dobre volje -Nisam mogla zaspat, brinula sam se- -Jesam ti rekao da se ne brineš? Ajde nađemo se za pola sata, dođem po tebe. Pusa!- Odmah sam se ustala i počela oblačiti i u roku keks je prošlo tih pola sata. Din,don! Čulo se zvono! -Evo, evo idem!-otvorila sam vrata -Bok,spremna?- bio je prelijep,u kosi je imao gel a njegove oči su se sjajile u ruci je držao buket s crvenim ružama. -Joj, sorry zaboravio sam ti ga dat- -Hvala ti, kako si znao da volim crvene ruže?- -Eto pogodio sam! A hočeš mi dati zato pusu?- -Pa znaš da hoću- poljubila sam ga najslađe što sam mogla u obraz. -E ono jučer sorry, nisam želio da se to dogodi..- Zaustavila sam ga: -Daj šuti dobro znaš da ti nisi za to kriv.- -Oke,oke nečemo više o tome – -A sad me poljubi...- -haha evo žurim...- I tako smo se malo ljubili i tako... -E, Emanuele htjela bih te pitati nešto za ono jučer?- -Pa pitaj, vezano uz ono što je rekao tvoj tata...kako možeš biti s ...- -Ej ti dobro znaš šta smo se ja ti dogovorili jel da?- -Da znam- -Samo da znaš mome tati je bilo jako krivo za ono i odlučio je ići psihologu- Nasmijala sam se od uha do uha. Znala sam da nas nitko ne može više rastaviti... A pitate se kako je prošao prvi dan nove školske godine. Nastavila sam se smijati u dobrom smislu. Ostali su me čudno gledali ali nisam se obazirala na njih.Nije me zanimalo što ostali misle o meni.... pet - 12.03.2010weee...petakweeeeeee...konačno došo i petak... obično mi tjedne ne prolaze tako brzo al je ovaj prošo jako brzo dns je bilo donekle sve ok u školi...jeej dobila sam 5 iz kemije...još nemogu vjerovati kako je ovaj tjedan proletio xD....a baš sam si happy uto - 09.03.2010Tebi je lakohttp://www.youtube.com/watch?v=JLU-kt4nEac Pjesma je pre... evo tekst pjesme Moja malena, ja te osjecam Nee sutra...Danas sam se jedva digla iz kreveta u 6 i 30... Prvi sat je prošo ok...ipak imamo najboljeg profesora iz zemljopisa Dns na glazbenom je bilo najbolje...radili smo a nastavljamo i sljedeći put radit plakate za trzalačka, gudačka, limena... glazbala...Radimo u grupama...u mojoj grupi su: Dora Š., Sara, Dora M., Adriana, Mateja i naravno ja xD... Hahah kako je pod glazbenim Dora M. ošamarila Antona...hahhaha vidio je sigurno sve zvijezde.. Evo sad malo ponavljam fiziku jer sutra pišem test....nažalost |
Design by Shiza.
Box 1<> Box 2Lako, lako je sve jer ti ne ostavljaš me Kad ti se ne smiješim znam da tada griješim Ja sam samo žena što se prepušta> Box 3Moja malena, ja te osjecamBox 4Powered by: 
|
škola Oš Vukomerec je treća na općinskom iz prve pomoći....nemogu vjerovati ....al šteta što ih sam 2 ide dalje al nema vezee treći smo aha pokazali smo im od 20 škola mi 3...konačno vidjeli društvo iz novog vinodolskog Ljudi Volim vas!!!!!!
Zašto se moramo tako rano ustajat za školu??